Kako podići neto prihode zaposlenih u Hrvatskoj?

Godinama se vode beskonačne debate kako podići neto zarade zaposlenih u Hrvatskoj, spriječiti odljev radnika u inozemstvo, stabilizirati tržište rada, omogućiti ljudima da radom ostvare životni standard bliži onome na Zapadu. Odgovori na to pitanje svode se na: povećanje efikasnosti, dizanje dodane vrijednosti proizvoda, povećanje izvoza, povećanje proizvodnje i tek ponekad i marginalno - malim adaptivnim korekcijama poreznih stopa. No, do sada nitko nije predložio jedan radikalan korak - povrat poreza i doprinosa na plaće radnicima. Neka samo ostanu uplate za mirovinsko. Isprva će to izazvati kod nekog inicijalnu nevjericu u izvedivost drastičnih poreznih rasterećenja, no ako pogledamo sve parametre - prihode i rashode proračuna - otvaraju nam se novi horizonti. To je itekako moguće i - izvedivo!

Idemo redom.

Povećanje plaća od 40% je moguće.
10 mlrd eura javnog novca prokockano nemarom, pokvarenošću i nesposobnošću

9 mlrd eura iznose ukupni prihodi proračuna iz poreza na dohodak i doprinosa za zdravstveno iz plaća
Polazne točke:
  • Stručna javnost upozorava da je rast produktivnosti realnog sektora preduvjet za rast plaća
  • Kriminal, korupcija i loše upravljanje javnim financijama godišnje koštaju društvo više od 10 mlrd €
  • U 2026. će se iz plaća prikupiti oko 9 mlrd € poreza i doprinosa za zdravstvo
  • Plaće u realnom sektoru u prosjeku su oko 30 % niže nego u državnom i javnom sektoru
  • Kriminal, korupcija i loše upravljanje javnim financijama godišnje koštaju društvo više od 10 mlrd €
  • U 2026. će se iz plaća prikupiti oko 9 mlrd € poreza i doprinosa za zdravstvo
  • Ne postoji efikasna kontrola trošenja državnog i lokalnih proračuna
  • Ne traže se odgovornost ni mjerljivi rezultati rada u javnom sektoru
  • Bez dubinskih reformi država realni sektor nema kapacitet značajno povećavati bruto plaće

Gdje je rješenje?

  • Podignuti efikasnost funkcioniranja javnog sektora!
  • Kontrola javne nabave
  • Povrat svih poreza i doprinosa radnicima osim doprinosa za mirovinsko
Područje Mehanizam gubitka Procijenjeni godišnji gubitak
Višak zaposlenih (država + JLU) Prevelik broj zaposlenih u administraciji, pomoćnim službama i dijelu javnih poduzeća bez proporcionalne dodane vrijednosti 1,3 – 2,0 mlrd €
Javne nabave – država Preplaćene robe i usluge, zatvoreni natječaji, posrednici bez stvarne dodane vrijednosti 1,5 – 2,0 mlrd €
Javne nabave – JLU Fragmentacija nabava, lokalni karteli, hitni postupci, slaba stručnost nabavnih tijela 1,5 – 2,5 mlrd €
Neučinkovitost javne uprave Spori i duplicirani postupci, regulatorne barijere, izgubljena produktivnost privatnog sektora 1,0 – 1,5 mlrd €
Javna poduzeća (državna + lokalna) Nemarno poslovanje, malverzacije, kriminal, višak zaposlenih, političko upravljanje, niska operativna i kapitalna učinkovitost 2,0 – 3,5 mlrd €
UKUPNO – konzervativni raspon 7,5 – 9,5 mlrd €
UKUPNO – realnije 9.5 – 12.5 mlrd €
Formula je jasna - uvođenje reda, kontrole i discipline u javne financije. To može omogućiti epohalno rasterećenje plaća i porast neto primitaka u razmjerima koji nemaju pandana u povijesti.

Evo kako bi konkretno izgledale plaće (zagreb, bez osobnih odbitaka)

Stavka Primjer 1 Primjer 2 Primjer 3 Primjer 4
Bruto 1 2.211,04 € 3.022,73 € 3.834,42 € 4.646,10 €
Bruto 2 2.575,86 € 3.521,48 € 4.467,09 € 5.412,71 €
Porez na dohodak 268,83 € 498,75 € 567,53 € 716,88 €
Doprinos za zdravstveno 364,82 € 498,75 € 638,68 € 766,61 €
Neto plaća 1.500,00 € 2.000,00 € 2.500,00 € 3.000,00 €
Neto plaća nakon reforme 2.133,65 € 2.997,50 € 3.706,21 € 4.483,49 €

Razuzdano trošenje javnog novca po svim razinama

Još 2017. godine američka agencija RAND procijenila je gubitke u javnim financijama u Hrvatskoj na 10 milijardi eura godišnje

Na što se odnose ti gubici?

  • Javna nabava
    • namještanja i pogodovanja
    • cijene 20–50 % iznad tržišnih, u ekstremnim slučajevima i nekoliko puta iznad tržišnih
    • potpun nemar birokrata u trošenju novca ("nije moje")
  • Prevelika i fragmentirana birokracija
    • previše općina, gradova i županija, agencija
    • dupliranje poslova (pravna služba, računovodstvo, IT)
    • puno rukovodećih, malo operativnih pozicija
    • sustav troši novac da bi održavao sam sebe

S obzirom na iznos tadašnjeg proračuna od 18 mlrd eura, možemo uočiti da je preko 50% proračuna otpalo na preplaćene nabave, lošu organizaciju, glomazan birokratski aparat

2026. godine državni proračun iznosi 37 mlrd eura i on se udvostručio. Nema nikakvih naznaka da postoji sustavna kontrola trošenja novca niti da su javni servisi bolje organizirani

Gdje najviše curi u javnim financijama

  • Javna nabava
    • natječaji pisani za jednog ponuđača
    • često samo jedna ponuda
    • cijene 20–50 % iznad tržišnih
    • aneksi ugovora nakon potpisivanja
    • zloupotreba „hitnih“ nabava
  • Prevelika i fragmentirana birokracija
    • previše općina, gradova i županija
    • dupliranje poslova (pravna služba, računovodstvo, IT)
    • puno rukovodećih, malo operativnih pozicija
    • sustav troši novac da bi održavao sam sebe
  • Politička zapošljavanja („uhljebi“)
    • zapošljavanje po stranačkom ili rodbinskom ključu
    • nejasni opisi radnih mjesta
    • niska produktivnost, visoka trajnost radnog odnosa
    • velika masa plaća dugoročno opterećuje proračun
  • Kapitalni projekti bez cost-benefit analize
    • projekti koji postoje jer „ima EU novca“
    • objekti s visokim troškovima održavanja
    • nedostatak dugoročnog planiranja
  • Previše javnih poduzeća i ustanova
    • svaka ima direktora i upravna tijela
    • često služe kao kadrovski „parking“
    • gubici se pokrivaju iz proračuna
  • Održavanje i outsourcing bez kontrole
    • košnja, čišćenje, IT podrška, savjetovanja
    • višegodišnji ugovori bez tržišnog testiranja
    • iste firme stalno dobivaju poslove
    • slaba kontrola kvalitete
  • Konzultanti, studije i strategije
    • dokumentacija koja se nikad ne koristi
    • studije koje opravdavaju već donesene odluke
    • novac potrošen na „papir“
  • Slaba kontrola i odgovornost
    • revizije bez stvarnih posljedica
    • minimalna politička odgovornost
    • rijetke i simbolične sankcije
  • Decentralizacija bez financijske odgovornosti
    • lokalna razina troši, država pokriva gubitke
    • loše upravljanje nema direktnu cijenu
    • nagrađuje se potrošnja, ne učinkovitost
  • Subvencije i potpore bez mjerenja učinka
    • nejasni kriteriji dodjele
    • ponavljaju se iz godine u godinu
    • nedostatak evaluacije rezultata

Zaključak: najveći gubici ne nastaju nužno zbog krađe, već zbog legalno loše postavljenog sustava.