Rasprave o povratku iseljenih građana često zapinju na površnim usporedbama plaća i troškova života. U stvarnosti, odluke o ostanku ili povratku ne temelje se na bruto ili neto iznosima, nego na jednostavnom pitanju: koliko novca ostaje na kraju mjeseca i ima li odricanje smisla.
Ključna činjenica koja se često zanemaruje jest da velik broj naših ljudi u inozemstvu već živi asketski. Razlika između života u Njemačkoj i u Hrvatskoj nije u stilu života, nego u rezultatu tog stila.
Asketizam kao zajednički nazivnik
Za velik dio iseljene radne populacije svakodnevica u inozemstvu znači vrlo ograničen društveni život, fokus na posao i štednju te minimalnu potrošnju. Čest je život u stambenim zajednicama, ponekad s partnerom ili prijateljima, a nerijetko i s potpuno nepoznatim osobama.
Takav način života nije rezultat preferencije, nego prilagodbe visokim troškovima stanovanja i nesigurnosti tržišta nekretnina. No unatoč ograničenjima, odricanje ima jasan cilj.
Ušteda u Njemačkoj: odricanje s vidljivim ishodom
Tipičan primjer radnika bez djece, zaposlenog u industriji ili uslugama, pokazuje sljedeću sliku:
- Neto plaća: oko 2.500 €
- Najam dijeljenog stana ili sobe: oko 800 €
- Hrana, prijevoz i osnovni troškovi: oko 700 €
➜ Mjesečna ušteda iznosi približno 1.000 €.
Iako život često podrazumijeva ograničenu privatnost i slab društveni život, svaki mjesec donosi jasan financijski pomak. Asketizam ima mjerljiv rezultat i psihološki smisao.
Ušteda u Hrvatskoj: odricanje bez nagrade
U Hrvatskoj je situacija bitno drugačija, čak i u slučaju kada osoba ima riješeno stambeno pitanje.
- Neto plaća: oko 1.500 €
- Osnovni životni troškovi: oko 700 €
➜ Teoretski ostaje oko 800 € mjesečno.
No takva ušteda moguća je isključivo uz životni stil koji isključuje gotovo sve elemente normalnog društvenog života: bez automobila ili uz zanemarivanje realnih troškova održavanja, bez godišnjeg odmora, bez izlazaka i bez sigurnosne rezerve za neplanirane troškove.
Čim se u jednadžbu uključe osnovna životna očekivanja — rabljeni automobil, nekoliko dana godišnjeg odmora, povremeni izlasci ili kulturna događanja — ušteda se u pravilu svodi na nulu.
Ključna razlika: smisao odricanja
Razlika između života u Njemačkoj i Hrvatskoj nije u razini stezanja, nego u osjećaju napretka.
| Stavka | Njemačka (WG) | Hrvatska (povratak) |
|---|---|---|
| Neto plaća | 2.800 € | 1.700 € |
| Povrat poreza i doprinosa | — | +600–700 € |
| Stanovanje | WG, dijeljeni prostor | Vlastiti / obiteljski stan |
| Troškovi života | ~1.150 € | ~700 € |
| Mjesečno ostaje | ~1.600 € | ~1.400–1.500 € |
| Privatnost i stabilnost | Niska / privremena | Visoka / dugoročna |
| Održivost 25+ | Upitna | Visoka |
Što bi promijenio povrat poreza i zdravstvenog doprinosa
Povrat poreza na dohodak iz plaće i povrat doprinosa za zdravstveno osiguranje ne povećavaju trošak rada za poslodavce, ali značajno povećavaju efektivni neto dohodak zaposlenih.
U praksi bi to značilo rast efektivnog neta s oko 1.500 € na približno 2.100–2.200 € mjesečno.
Uz realne životne troškove, uključujući automobil, umjeren društveni život i godišnji odmor, to omogućuje mjesečnu uštedu od oko 700–800 €, bez odricanja od normalnog života.
Nova usporedba: izjednačavanje ishoda
Nakon takve fiskalne korekcije, razlika u mjesečnoj uštedi između Hrvatske i Njemačke svodi se na relativno mali iznos, dok se kvalitativne prednosti života u Hrvatskoj — vlastiti dom, privatnost, društveni i obiteljski kontekst — znatno povećavaju.
Za velik broj ljudi, razlika od nekoliko stotina eura više nije dovoljna da opravda trajni život u nesigurnim stambenim uvjetima i bez osjećaja dugoročne pripadnosti.
Zaključak
Povratak iseljenih građana ne zahtijeva luksuzne plaće, nego povrat smisla odricanju. Ljudi su već spremni živjeti skromno, ali žele vidjeti da se njihov trud isplati.
Povrat poreza na dohodak i doprinosa za zdravstveno osiguranje izravno adresira tu točku preokreta, izjednačava financijski ishod asketskog života i čini povratak racionalnom, a ne emotivnom odlukom.