Efekt povrata poreza i doprinosa na ekonomiju

Povratom poreza na dohodak i doprinosa za zdravstveno dobili bi rast neto plaća od 40%
Novac bi se preusmjerio onima koji ga stvaraju, a ne samo crpe

Stvaraju se uvjeti za povrat iseljeni i privlačenje neaktivnih na tržište rada

Ako bi se radnicima vratilo oko 9 milijardi eura poreza i doprinosa, učinak na hrvatsku ekonomiju bio bi znatan, ali ključno pitanje nije nominalni proračunski gubitak nego koliki dio tog novca država ponovno automatski povrati te kakav se rast ekonomske aktivnosti pritom generira.

Polazimo od realnih strukturalnih činjenica. U Hrvatskoj je zaposleno oko 1.735.000 radnika, a prosječna neto plaća iznosi približno 1.500 eura. Na tu plaću danas se plaća oko 331 euro mjesečno doprinosa za mirovinsko osiguranje u prvi stup, uz ostala porezna i doprinosna opterećenja rada. Upravo je taj sklop nameta razlog zbog kojeg je cijena rada visoka, a raspoloživi dohodak radnika relativno nizak.

Ako se 9 milijardi eura prebaci iz tog sustava u neto dohodak radnika, ekonomski učinak pokreće se kroz potrošnju. Empirijski je opravdano pretpostaviti da bi se oko 80 posto dodatnog dohotka potrošilo, dok bi ostatak otišao u štednju ili otplatu dugova. Od potrošenog iznosa, približno 65 do 70 posto ostaje u domaćoj ekonomiji, dok ostatak odlazi na uvoz. Taj domaći dio potrošnje čini temelj fiskalnog povrata.

Najveći pojedinačni povrat dolazi kroz PDV. Iako je standardna stopa 25 posto, efektivna stopa na ukupnu potrošnju iznosi oko 18 do 19 posto, zbog sniženih stopa na osnovne proizvode i usluge. Na temelju toga, iz približno 5 milijardi eura nove domaće potrošnje, državni bi proračun ponovno uprihodio oko 900 do 950 milijuna eura.

Značajan dodatni povrat dolazi kroz trošarine na gorivo, energente, alkohol i duhanske proizvode, koji čine važan dio radničke potrošnje. Konzervativna procjena pokazuje da bi se kroz ovaj kanal vratilo dodatnih 350 do 450 milijuna eura godišnje.

Treći učinak proizlazi iz rasta zaposlenosti. Povećana potražnja generirana dodatnim dohotkom realno bi otvorila oko 120 tisuća novih radnih mjesta. U tom slučaju, čak i uz ukidanje većine poreza na rad, ostaje ključna stavka: doprinosi za mirovinsko osiguranje u prvi stup. Uz prosječnu plaću od 1.500 eura i doprinos od 331 euro mjesečno, jedan zaposleni godišnje uplaćuje oko 4.000 eura u prvi stup. Pomnoženo s 120 tisuća novih zaposlenih, to predstavlja oko 480 milijuna eura godišnjeg priljeva u mirovinski sustav, što ujedno smanjuje potrebu za proračunskim transferima prema mirovinskom fondu.

Uz to dolaze i neizravne proračunske uštede: manji izdaci za nezaposlenost i socijalne naknade, smanjenje sive ekonomije te dugoročno niži troškovi iseljavanja i gubitka radno sposobnog stanovništva. Konzervativna procjena tih učinaka iznosi dodatnih 300 do 500 milijuna eura godišnje.

Zbrojeno, od početnih 9 milijardi eura vraćenih radnicima, državi bi se kroz PDV, trošarine, mirovinske doprinose novih zaposlenih i neizravne uštede vratilo približno 2,0 do 2,4 milijarde eura već u prvoj godini. Neto fiskalni trošak time bi se sveo na oko 6,6 do 7,0 milijardi eura, ali uz ključnu razliku: taj novac ne nestaje, nego ostaje u realnoj ekonomiji, generira potrošnju, zapošljavanje i širenje porezne i doprinosne baze.

U usporedbi s postojećim modelom, u kojem se velik dio javne potrošnje gubi na neefikasnost, korupcijske rente i preplaćene projekte s niskim multiplikatorom, ovakav pristup ima znatno viši ekonomski povrat. Novac raspoređen kroz dohodak radnika cirkulira brže, donosi veći ukupni učinak i dugoročno stabilizira i javne financije i mirovinski sustav. U tom smislu, riječ je o investiciji u održiv rast, a ne o fiskalnom riziku.

1 Polazne pretpostavke (realne za Hrvatsku)

Uzimamo konzervativne, ali empirijski utemeljene pretpostavke koje odgovaraju strukturi hrvatske ekonomije.

  • Dodatni raspoloživi dohodak: 9,0 mlrd €
  • Struktura potrošnje:
    • 80 % se potroši (radnici, srednji i niži dohoci)
    • 20 % se štedi ili koristi za otplatu duga
  • Od potrošenog:
    • 65–70 % ostaje u domaćoj ekonomiji
    • 30–35 % odlazi na uvoz

To su standardni i višestruko potvrđeni omjeri za Hrvatsku i usporedive male otvorene ekonomije.

2 Povrat kroz PDV (najveći izvor)

Ukupna dodatna potrošnja iznosi:

9,0 mlrd € × 80 % = 7,2 mlrd €

Od toga je domaća, PDV-om oporeziva potrošnja:

7,2 mlrd € × 70 % ≈ 5,0 mlrd €

Iako je nominalna stopa PDV-a 25 %, efektivna stopa je niža zbog sniženih stopa na hranu, lijekove i osnovne usluge te iznosi oko 18–19 %.

** Povrat kroz PDV:
≈ 900 – 950 mil. €

3 Trošarine (gorivo, duhan, alkohol, energenti)

Radnička potrošnja snažno puni trošarinske prihode. Realna procjena pokazuje da 8–10 % ukupne potrošnje otpada na proizvode s visokim trošarinama.

** Povrat kroz trošarine:
≈ 350 – 450 mil. €

4 Povrat kroz nova radna mjesta

Na temelju rasta domaće potražnje procjenjuje se otvaranje 110.000 – 160.000 novih radnih mjesta. Uzimamo konzervativni scenarij od 120.000 zaposlenih.

Prosječni godišnji fiskalni doprinos po zaposlenom (porezi, doprinosi i prirezi) iznosi oko 7.000 – 8.000 €.

** Godišnji povrat:
≈ 850 – 950 mil. €

Važno je naglasiti da je riječ o trajnom godišnjem povratu, a ne jednokratnom učinku.

5 Ostale “skrivene” uštede

Ovi učinci se često zanemaruju, iako imaju jasan proračunski utjecaj:

  • manji izdaci za naknade za nezaposlene
  • niži socijalni transferi
  • manji dugoročni troškovi iseljavanja (obrazovanje, zdravstvo)
  • smanjenje sive ekonomije

** Konzervativna procjena:
300 – 500 mil. €

6 Zbroj: koliko se vraća državi?

Izvor Povrat
PDV 900 – 950 mil. €
Trošarine 350 – 450 mil. €
Novi zaposleni 850 – 950 mil. €
Ostale uštede 300 – 500 mil. €
UKUPNO 2,4 – 2,9 mlrd €

7 Što to znači u praksi?

Od 9 mlrd € vraćenih radnicima:

  • 🟢 oko 2,5 – 3,0 mlrd € automatski se vraća u državni proračun
  • 🔴 neto fiskalni trošak iznosi 6,0 – 6,5 mlrd €

No taj iznos nije “gubitak”, nego transfer iz neefikasne potrošnje u realnu ekonomsku aktivnost koja stvara trajnu poreznu bazu.

8 Koliko je to više nego u scenariju rasipanja i uvoza?

Ako se isti iznos od 9 mlrd € troši kroz korupciju, preplaćene projekte i uvozno orijentiranu državnu potrošnju, fiskalni multiplikator je nizak, oko 0,6 – 0,8.

U tom scenariju:

  • domaća potrošnja je znatno manja
  • uvozna komponenta prelazi 50 %
  • PDV i trošarine se slabije pune
  • novih radnih mjesta gotovo da nema

Realni povrat u proračun u takvom modelu iznosi tek 1,2 – 1,5 mlrd €.

Razlika u korist modela povrata radnicima:
+1,0 do +1,5 mlrd € godišnje više u proračunu, uz znatno veći BDP i zaposlenost.

Učinci kumulativno

Od 9 mlrd € vraćenih radnicima, oko trećina se automatski vraća u državni proračun, dok ostatak stvara realni rast, radna mjesta i širu poreznu bazu. U usporedbi s modelom rasipanja i uvoza, država je srednjoročno i fiskalno i ekonomski u boljoj poziciji.