Fiskalna usporedba domaćeg i stranog radnika: ista plaća, različit učinak na državni proračun

U raspravama o zapošljavanju stranih radnika fokus je gotovo uvijek na porezima i doprinosima vezanima uz plaću. Ono što se pritom sustavno zanemaruje jest indirektni fiskalni učinak životnog stila i potrošnje.

Prosječni strani radnik u Hrvatskoj troši minimalno. Velik dio dohotka šalje u inozemstvo, dok lokalna potrošnja ostaje iznimno niska. Prema dostupnim podacima, mjesečne doznake često prelaze 800 €. Kod sezonskih radnika u turizmu lokalna potrošnja nerijetko je gotovo nula, a kod cjelogodišnjih radnika često se svodi na 100–200 € mjesečno.

Domaći radnik, s druge strane, većinu raspoloživog dohotka troši u Hrvatskoj: na stanovanje, hranu, energente, prijevoz, usluge i potrebe obitelji. Upravo tu nastaje ključna fiskalna razlika.

Radi metodološke jasnoće, u ovoj analizi polazi se od iste bruto 1 plaće za domaćeg i stranog radnika. Time se eliminira argument razlike u plaći i fokus stavlja isključivo na fiskalne tokove i učinke potrošnje.

Iako je bruto plaća ista, važno je napomenuti da poslodavac kod stranog radnika često ima veći stvarni trošak (smještaj, prehrana, prijevoz, administracija). Ti troškovi, međutim, ne predstavljaju izravan prihod državnog proračuna i stoga nisu predmet ove analize.

Polazne pretpostavke

• Bruto 1 plaća (oba radnika): 1.300 € mjesečno / 15.600 € godišnje
• Doprinos za zdravstveno: 16,5 % (2.574 € godišnje)
• Povrat poreza na dohodak: domaći i strani radnik
• Povrat doprinosa za zdravstveno: samo domaći radnik (reformska pretpostavka)
• Domaći radnik većinu dohotka troši u Hrvatskoj
• Strani radnik ima vrlo nisku lokalnu potrošnju

Raspoloživi dohodak i ponašanje potrošnje

Kod domaćeg radnika raspoloživi dohodak koristi se za svakodnevne životne troškove u Hrvatskoj. Ta potrošnja generira stabilne prihode kroz PDV, trošarine i druge potrošačke poreze.

Strani radnik, zbog osiguranog smještaja i prehrane, ima minimalnu osobnu potrošnju. Značajan dio dohotka odlazi u inozemstvo kroz doznake, čime se prekida fiskalni i ekonomski multiplikator.

Usporedba fiskalnog učinka (godišnje, po radniku)

Analiza razlikuje dvije razine učinka:

• direktni fiskalni tokovi (porezi i doprinosi)
• ukupni fiskalni učinak koji uključuje potrošnju i multiplikator

Direktni fiskalni tokovi

Na razini izravnih davanja, strani radnik bez povrata doprinosa za zdravstveno ostvarivao bi veći neposredni prihod za državni proračun. Njegov godišnji direktni fiskalni doprinos iznosio bi približno 5.000 – 5.500 €. Baš kao i sada.

Kod domaćeg radnika, uz reformski povrat doprinosa za zdravstveno, direktni fiskalni učinak iznosi oko 3.000 € godišnje.

Potrošački porezi

Domaći radnik kroz osobnu potrošnju generira oko 2.000 – 2.200 € godišnje prihoda od PDV-a i trošarina. Kod stranog radnika taj iznos rijetko prelazi 300 € godišnje.

Multiplikativni učinci

Potrošnja domaćeg radnika prelijeva se kroz gospodarstvo i generira dodatne porezne prihode. Konzervativna procjena sekundarnih fiskalnih učinaka iznosi oko 2.000 – 2.300 € godišnje.

Kod stranog radnika multiplikativni učinak ostaje zanemariv (oko 200 € godišnje).

Ukupni godišnji fiskalni učinak

• domaći radnik: 7.500 – 8.000 €
• strani radnik: 5.000 – 6.000 €

Indirektni učinci

Nedavno je izašao podatak o doznakama stranih radnika u inozemstvo. Podatak obuhvaća doznake u prvih 9 mjeseci 2025.

No, doznake su samo jedan od načina kako novac izlazi iz zemlje. Procjenjuje se da se ukupna svota kreće oko 2.5 mlrd eura!

Kakav učinak na hrvatsko gospodarstvo bi imalo tih 2.5 mlrd eura kada bi se trošili lokalno?

80 000 novih radnih mjesta, veći prihodi PDV-a i trošarina, vrlo lako 1.5 mlrd bi završilo u proračunu.

Zaključak

Strani radnik može biti stabilan izravni kontributor proračuna, ali domaći radnik stvara širu i dugoročniju fiskalnu korist.

Ako je cilj stabilniji proračun, otpornije gospodarstvo i snažnija domaća potražnja, fiskalna politika mora vrednovati ne samo tko plaća doprinose, nego i tko živi, troši i planira budućnost u Hrvatskoj.