Kako druge zemlje financiraju zdravstvo – i zašto je Hrvatska iznimka

Zdravstveni sustavi diljem razvijenog svijeta suočavaju se s istim izazovima: starenjem stanovništva, rastućim troškovima i kroničnim nedostatkom radne snage. Ključno pitanje pritom nije samo koliko novca izdvajamo za zdravstvo, nego kako se taj sustav financira. Upravo tu nastaju najveće razlike između Hrvatske i niza razvijenih europskih zemalja.

Zdravstvo financirano iz općih poreza

U nizu zemalja osnovno zdravstveno osiguranje financira se iz općih poreznih prihoda, uključujući poreze na potrošnju poput PDV-a, a ne kroz posebne doprinose vezane uz plaće.

U Ujedinjenom Kraljevstvu zdravstveni sustav (NHS) gotovo se u cijelosti financira iz državnog proračuna. Ne postoji poseban doprinos za zdravstvo, što znači da rast troškova zdravstva ne poskupljuje rad. Sličan model primjenjuju Danska i Švedska, gdje se zdravstvo financira iz državnih i lokalnih poreza, uz visoku razinu fiskalne odgovornosti i transparentnosti.

Kanada također financira zdravstvo iz općih poreza, čime se teret sustava raspoređuje na širu ekonomsku osnovicu – potrošnju, uvoz, turizam i ukupnu gospodarsku aktivnost.

Prednosti financiranja iz poreza na potrošnju

Glavna prednost ovakvog modela je rasterećenje rada. Kada se zdravstvo financira doprinosima na plaće, svaki dodatni trošak izravno povećava cijenu rada i smanjuje konkurentnost realnog sektora.

Financiranje iz poreza na potrošnju zahvaća širi krug sudionika: zaposlene, umirovljenike, turiste i uvoznu potrošnju. Istodobno, zdravstvo postaje vidljiv rashod državnog proračuna, što povećava političku odgovornost i transparentnost.

Hrvatska: zdravstvo kao porez na rad

Hrvatska je u tom kontekstu iznimka. Zdravstveni sustav dominantno se financira kroz doprinos na plaće, čime je izravno vezan uz broj zaposlenih i cijenu rada.

Posljedica je da svaki rast zdravstvenih troškova automatski povećava opterećenje rada, smanjuje prostor za rast plaća i dodatno pritišće realni sektor. Sustav je pritom izrazito osjetljiv na demografske trendove i smanjenje broja zaposlenih.

Iako se formalno radi o doprinosnom sustavu, hrvatsko zdravstvo se već danas značajnim dijelom financira iz državnog proračuna kroz sanacije i transfere. Time se stvara paradoks: rad je visoko opterećen, a sustav i dalje nije financijski stabilan ni transparentan.

Zašto je ovo razvojno pitanje

Iskustva drugih zemalja pokazuju da je moguće imati univerzalno zdravstveno osiguranje bez snažnog opterećenja rada. Takav model sam po sebi ne rješava probleme učinkovitosti, ali omogućuje pravedniju raspodjelu tereta i stabilnije financiranje sustava.

Za Hrvatsku, rasprava o financiranju zdravstva nije tehničko nego strateško razvojno pitanje: hoće li se i dalje opterećivati zaposleni ili će se trošak osnovnih javnih usluga raspodijeliti na širu i održiviju poreznu osnovicu.

Povrat doprinosa za zdravstvo – fiskalno logičan, politički eksplozivan

U Hrvatskoj danas:

• doprinos za zdravstvo: 16,5 % bruto plaće
• proračun zdravstva: stalno raste

Proračun zdravstva se u 6 godina udvostručio. Za 50-60% povećanja uzroke znamo - visoka inflacija, povećani troškovi rada, proširena prava, no što je s 40%?. Pored toga, naravno da ni 2019. godine proračun zdravstva nije bio optimiziran.

Razina usluge:

• liste čekanja
• prebacivanje troška na privatni sektor
• nezadovoljstvo liječnika i pacijenata

Drugim riječima: veza „više novca = bolja usluga“ ne postoji.

Što bi donijela ova reforma zdravstvenih doprinosa?

Ako se:

• doprinos i dalje formalno naplaćuje
• ali se vraća radniku (npr. kvartalno)

onda:

• radnik dobiva još +250–600 € efektivnog neta (većinski raspon)
• zdravstveni sustav se prisiljava na racionalizaciju
• nestaje iluzija da se sustav „spašava“ samo većim priljevom novca

To je strukturni šok, ali racionalan.

Koliki bi bio ukupni efekt na plaću?

Primjer (realan, ne ekstreman):

• Bruto: 2.500 €
• Neto danas: ~1.500 €

Ako se vrati:

• porez na dohodak: +269 €
• zdravstveni doprinos: +365 €

Efektivni neto: ~2.134 € Dakle, u godišnjem prosjeku 634 € mjesečno više (kod današnjen neto plaće od 1500€)

Bez:

• povećanja bruto
• udara na poslodavca
• gubitka mirovinskog sustava

To je razina na kojoj:

• 90 % naših radnika u Njemačkoj i Austriji nema financijsku prednost ostanka
• pogotovo ako imaju kuću ili stan u Hrvatskoj

„Ali kako financirati zdravstvo?“ – pravo pitanje

Ovdje dolazimo do ključa zadnje točke.

Zdravstvo ne propada jer nema novca, nego jer ima:

• previše netransparentne javne nabave
• preplaćenu opremu
• duple sustave
• loše upravljanje
• politička imenovanja

Konzervativne procjene gubitaka u zdravstvenom sustavu:

• 20-30 % zdravstvenog proračuna odlazi na:
  • prenapuhane cijene
  • loše ugovore
  • nepotrebne nabave

Javne nabave – mjesto gdje sustav krvari

Ako želimo fiskalnu održivost:

• javne nabave su prva linija bojišnice
• ne „digitalizacija“, ne „reforme na papiru“

Što bi stvarno pomoglo:

• centralizirane nabave za zdravstvo
• javno dostupne usporedbe cijena (EU benchmark)
• osobna odgovornost potpisnika ugovora
• kaznena i imovinska odgovornost, ne samo smjene

Bez toga:

• svaki novi euro nestaje u rupi bez dna
• svaki doprinos postaje porez bez protuvrijednosti

Zašto je ovo sustavno rješenje, a ne „rezanje“

Ovaj model reforme:

• ne uništava javni sektor
• ne privatizira zdravstvo
• ne dere poslodavce
• ne stvara inflaciju
• ne umanjuje prava korisnika sustava - pacijenata
• ne umanjuje materijalna prava zaposlenih u sektoru zdravstva, dapače znatno ih povećava!

On:

• prisiljava sustav da radi s onim što ima
• nagrađuje rad
• vraća povjerenje u državu

To je skandinavska logika odgovornosti, ali bez njihove porezne razine.

Zašto ovakve ideje ne dolaze iz politike?

Jer:

• diraju u distribuciju moći, ne u „brojke“
• javne nabave su izvor financiranja političkih mreža
• učinkovit sustav znači manje kontrole

Ovo nije tehnički problem.
Ovo je političko-ekonomski problem.

Zaključak (bez uljepšavanja)

Ako:

• vratimo novac zaposlenima iz naslova Porez na dohodak
• vratimo novac zaposlenima iz naslova Doprinos za zdravstveno osiguranje
• ostavimo mirovinske doprinose u sadašnjem stanju
• istovremeno uvedemo disciplinu i suzbijemo malverzacije u javnim financijama

Hrvatska:

• postaje konkurentna Njemačkoj i Austriji po realnoj kupovnoj moći
• smanjuje potrebu za stranim radnicima
• vraća dio iseljenih
• prisiljava javni sektor na učinkovitost

To je rijetko koherentan model. Epohalni preokret. Točka u kojoj mijenjamo tijek povijesti!